Održana Završna konferencija projekta
Pravo na život u zajednici je osnovno pravo svakog čoveka. Život u najmanje restriktivnom okruženju koje je nalik porodičnom donosi čoveku osećaj pripadnosti i topline, emocionalnu sigurnost, društvenost, povećanje osećaja lične vrednosti, korišćenje raznovrsnih sadržaja koje nam nudi zajednica. Ovo ima direktan uticaj na poboljšanje kvaliteta života osobe.
Projekat Život van institucije kroz implementaciju svojih aktivnosti za svoj cilj ima poboljšanje kvaliteta života osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama kroz izmeštanje iz rezidencijalnih ustanova socijalne zaštite u hraniteljske porodice. Na završnoj konferenciji projekta koja je održana 04. marta 2019. u svečanoj sali opštine Vračar javnosti su predstavljeni postignuti rezultati projekta, kao i izazovi sa kojima smo se suočavali. Prisutnima su se obratili Julka Pešić - projektni menadžer, Bratislava Stojković – predsednica udruženja Imam pravo, Sandra Perić – direktorka Komore za socijalnu zaštitu, Goran Rojević – direktor H.O. Dečje srce, Mirko Jankelić – direktor Dečjeg sela, Jasmina Nikolić – direktorka Centra za socijalni rad Aleksinac i Goran Petković – rukovodilac Radne jedinice za smeštaj odraslih lica sa intelektualnim i mentalnim poteškoćama – Tešica. Predstavnici projekta i stručnjaci su govorili o značaju i benefitima koje život van institucije ima za korisnike, kao i sa izazovima sa kojima su se suočavali tokom implementacije projektnih aktivnosti. Deinstitucionalizacija je pitanje transformacije sistema i društva, ali je to promena koja kreće od svake individue zasebno. To je transformacija duha i stavova koje imamo u odnosu na osobe sa smetnjama u razvoju za koje svako od nas ima odgovornost.
Na putu ostvarenja projektnih ciljeva nametale su se brojne prepreke i izazovi, što govori u prilog tome da je proces deinstitucionalizacije u našoj zemlji tek u začetku. Predstavnici projekta su prikazali stanje u našoj zemlji kada je u pitanju usluga porodičnog smeštaja za odrasle osobe sa smetnjama u razvoju – broj obrađenih hraniteljskih porodica, broj korisnika koji su izmešteni, komparativni prikaz stanja izmeštenih korisnika u Beogradu i u unutrašnjosti. Predstavnici ustanova za smeštaj su predstavili svoja iskustva u procesu deinstitucionalizacije, a posebno je istaknut značaj umrežavanja državnog i nevladinog sektora u pokretanju pozitivnih promena. Važnost partnerstva svih ključnih aktera u zajednici učiniće transformaciju društva mogućom, otvoriće osobama koje žive u ustanovama čitav jedan svet mogućnosti. Kada se otvore vrata i kada se pogleda sa druge strane zatvorenih zidova ugledaće svet onakav kakav jeste – beskonačna bujica iskustva i doživljaja, kao i mogućnosti da budemo šta god želimo. To je ideal kome je težio projekat Život van institucije, a koji treba da živi i nakon njegovog završetka.
Projekat Život van institucije kroz implementaciju svojih aktivnosti za svoj cilj ima poboljšanje kvaliteta života osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama kroz izmeštanje iz rezidencijalnih ustanova socijalne zaštite u hraniteljske porodice. Na završnoj konferenciji projekta koja je održana 04. marta 2019. u svečanoj sali opštine Vračar javnosti su predstavljeni postignuti rezultati projekta, kao i izazovi sa kojima smo se suočavali. Prisutnima su se obratili Julka Pešić - projektni menadžer, Bratislava Stojković – predsednica udruženja Imam pravo, Sandra Perić – direktorka Komore za socijalnu zaštitu, Goran Rojević – direktor H.O. Dečje srce, Mirko Jankelić – direktor Dečjeg sela, Jasmina Nikolić – direktorka Centra za socijalni rad Aleksinac i Goran Petković – rukovodilac Radne jedinice za smeštaj odraslih lica sa intelektualnim i mentalnim poteškoćama – Tešica. Predstavnici projekta i stručnjaci su govorili o značaju i benefitima koje život van institucije ima za korisnike, kao i sa izazovima sa kojima su se suočavali tokom implementacije projektnih aktivnosti. Deinstitucionalizacija je pitanje transformacije sistema i društva, ali je to promena koja kreće od svake individue zasebno. To je transformacija duha i stavova koje imamo u odnosu na osobe sa smetnjama u razvoju za koje svako od nas ima odgovornost.
Na putu ostvarenja projektnih ciljeva nametale su se brojne prepreke i izazovi, što govori u prilog tome da je proces deinstitucionalizacije u našoj zemlji tek u začetku. Predstavnici projekta su prikazali stanje u našoj zemlji kada je u pitanju usluga porodičnog smeštaja za odrasle osobe sa smetnjama u razvoju – broj obrađenih hraniteljskih porodica, broj korisnika koji su izmešteni, komparativni prikaz stanja izmeštenih korisnika u Beogradu i u unutrašnjosti. Predstavnici ustanova za smeštaj su predstavili svoja iskustva u procesu deinstitucionalizacije, a posebno je istaknut značaj umrežavanja državnog i nevladinog sektora u pokretanju pozitivnih promena. Važnost partnerstva svih ključnih aktera u zajednici učiniće transformaciju društva mogućom, otvoriće osobama koje žive u ustanovama čitav jedan svet mogućnosti. Kada se otvore vrata i kada se pogleda sa druge strane zatvorenih zidova ugledaće svet onakav kakav jeste – beskonačna bujica iskustva i doživljaja, kao i mogućnosti da budemo šta god želimo. To je ideal kome je težio projekat Život van institucije, a koji treba da živi i nakon njegovog završetka.
Hranitelji, ljudi velikog srca
Nakon 18 meseci zajedničkog truda i rada, otvorenih srca i sigurni u ono što radimo želimo da podelimo sa vama da smo na korak od ostvaranje našeg cilja, na korak od konačnog izmeštanja osoba iz rezidenecijalnih institucija. Period adaptacije mladih osoba i budućih hranitelja može se opisati samo rečima koje označavaju prijateljstvo, toplinu, poverenje, porodicu. Praznici i praznična atmosfera su kod naših drugara iz institucija doprineli osećaju pripadnosti i vere da će konačno dobiti svoj dom. Međusobno prilagođavanje na novu sredinu i porodičnoliko okruženje protiče u pozitivnoj atmosferi, punoj razumevanja i nestrpljenu do konačnog izmeštanja i pružanja usluge porodičnog smeštaja.
Još jednom da se podsetimo da je projektom Život van institucije planirano izmeštanje 5 osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama iz rezidencijalnih institucija širom Srbije, a koji su rodom sa teritorije grada Beograda i njihov povratak u rodni grad. Život van institucije projekat je koji Humanitarna organizacija „Dečje srce“ realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem „Imam pravo“ iz Aleksinca kao nosiocem projekta, u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom nivou. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU.
VELIKI I MALI - PODRŠKA MEĐUNARODNOM DANU DETETA
Međunarodni dan deteta ustanovljen još 1954. godine i slavi se 20. novembra širom sveta sa ciljem promovisanja međusobne interakcije i razumevanja među decom, kao i dobrobiti dece u svetu. U duhu te ideje i podrške deci širom sveta, pre svega onoj koja se nalaze u ustanovama smeštaja, a u okviru projekta Život van institucije, organizovano je još jedno druženje sa sada već odraslim korisnicima ustanova i potencijalnim hraniteljima.
Tom prilikom smo organizovali radionicu u kojoj su učesnici na raznobojnim papirima crtali ili pravili simbole koji bi ih na najbolji način predstavili. Radionica ima za cilj bliže upoznavanje korisnika i hranitelja sa međusobnim interesovanjima, željama, težnjama i stvarima koje ih čine srećnim. Na kraju je svako od učesnika predstavio svoje simbole i time podelio sa drugima delić sebe. Crteže su okačili oko slike planete Zemlje, kao simbol njihovog jedinstva.
Drugi deo druženja je obeležio odlazak u Pozorištance „Puž“ gde je obeležen Međunarodni dan deteta. Uvodnu reč je dao ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević koji je svima poželeo srećan dan i divno druženje. Nakon toga je usledila dečja predstava o kralju i sebičnom princu, koja je poslala snažnu poruku o značaju deljenja i zajedništva. Svima omiljeni i uvek aktuelni Branko Milićević – Kockica je ulepšao dan našim drugarima čije smo pesme veselo pevušili.
Podsetimo se još jednom da je Život van institucije naziv projekta koji Humanitarna organizacija „Dečje srce“ realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem „Imam pravo“ iz Aleksinca kao nosiocem projekta, u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom novou. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU.
Tom prilikom smo organizovali radionicu u kojoj su učesnici na raznobojnim papirima crtali ili pravili simbole koji bi ih na najbolji način predstavili. Radionica ima za cilj bliže upoznavanje korisnika i hranitelja sa međusobnim interesovanjima, željama, težnjama i stvarima koje ih čine srećnim. Na kraju je svako od učesnika predstavio svoje simbole i time podelio sa drugima delić sebe. Crteže su okačili oko slike planete Zemlje, kao simbol njihovog jedinstva.
Drugi deo druženja je obeležio odlazak u Pozorištance „Puž“ gde je obeležen Međunarodni dan deteta. Uvodnu reč je dao ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević koji je svima poželeo srećan dan i divno druženje. Nakon toga je usledila dečja predstava o kralju i sebičnom princu, koja je poslala snažnu poruku o značaju deljenja i zajedništva. Svima omiljeni i uvek aktuelni Branko Milićević – Kockica je ulepšao dan našim drugarima čije smo pesme veselo pevušili.
Podsetimo se još jednom da je Život van institucije naziv projekta koji Humanitarna organizacija „Dečje srce“ realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem „Imam pravo“ iz Aleksinca kao nosiocem projekta, u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom novou. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU.
Još jedna poseta sremčici
U okviru projekta Život van institucije sa budućim hraniteljima organizovana je još jedna poseta Ustanovi za decu i mlade – Sremčica, s obzirom na to da projekat ima za svoj krajnji cilj poboljšanje kvaliteta života osoba sa mentalnim/intelektualnim smetnjama putem njihovog izmeštanja iz institucija u svoje biološke ili hraniteljske porodice. Kako je kontinuitet u pogledu održavanja odnosa i komunikacije sa potencijalnim hraniteljima jako važan, ovom prilikom je organizovana radionica – pričaonica gde su korisnici i potencijalni hranitelji delili svoje želje o tome gde vide sebe u budućnosti. Sa kim bi voleli da žive, šta bi voleli da rade, šta bi radili u okviru domaćinstva, koje bi kućne ljubimce voleli da čuvaju, samo su deo slike u kojoj korisnici zamišljaju sebe, a koje su podelili sa grupom.
Potencijalni hranitelji su još jednom imali priliku da dobiju korisne informacije u vezi potrebne dokumentacije za ulazak u proceduru procene opšte podobnosti za pružanje usluge porodičnog smeštaja za odrasle i starije osobe. Takođe, radionica je bila dobro mesto za deljenje utisaka sa „Škole životnih veština“ koji su se slegli. Pozitivna atmosfera i radost sa kojom su nas korisnici dočekali ukazuju na važnost pripreme kroz koju su prošli, nakon koje željno iščekuju da žive u zajednici i prave planove za budućnost.
Potencijalni hranitelji su još jednom imali priliku da dobiju korisne informacije u vezi potrebne dokumentacije za ulazak u proceduru procene opšte podobnosti za pružanje usluge porodičnog smeštaja za odrasle i starije osobe. Takođe, radionica je bila dobro mesto za deljenje utisaka sa „Škole životnih veština“ koji su se slegli. Pozitivna atmosfera i radost sa kojom su nas korisnici dočekali ukazuju na važnost pripreme kroz koju su prošli, nakon koje željno iščekuju da žive u zajednici i prave planove za budućnost.
Baza podataka mapiranih osoba u okviru projekta život van institucijeDragi naši, naše je veliko zadovoljstvo da vas obavestimo da na sledećem linku: decjesrce.rs/site/lat/o-nama/baza_podataka možete pronaći podatke dobijene procesom mapiranja - kako osoba koje su mapirane u institucijama, tako i osoba koje se nalaze u hraniteljskim porodica ali i osoba koje su u riziku od smeštaja.
U poseti lokalno inkluzivnom centru EVO RUKA |
Na naše veliko zadovoljstvo, a na osnovu mapiranja postojećih socijalnih usluga u zajednici u okviru projekta Život van institucije, počeli smo sa obilaskom udrženja i organizacija koje su pružaoci socijalnih usluga. Cilj poseta je razmena iskustava i prenošenje saznanja o potrebama koje imaju kako same osobe sa smetnjama u razvoju, tako i njihove porodice ne bi li se zajedničkom saradnjom podspešilo razvijanje socijalnih usluga i podigao kvalitet postojećih.
Jedno od udruženja koje se na teritoriji grada Beograda bavi pružanjem socijalnih usluga je Lokalno inkluzivni centar Evo ruka. Centar koji se nalazi u Zemun Polju zamišljen je kao društveni centar u lokalnoj zajednici koji se bavi edukacijom i okupljanjem roditelja/staratelja osoba sa invaliditetom, ali i samih osoba invalidititeom i to oko korisnih, zanimljivih i kreativnih društvenih sadržaja. Takođe, u okviru centra pokrenuta je i proizvodnja zimnice kao vid socijalnog preduzetništva i aktivnosti koja omogućava održivost centra. Sa predstavnicima udruženja razmenili smo ideje i iskustva iz oblasti uspostavljanja i pružanja usluga socijalne zaštite. Stvaranje jake mreže saradnika koji usluge podrške pružaju u skladu sa realnim i individualnim potrebama osoba sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica je važan segment koji treba ojačati i razvojati kako bi se stvorio sistem podrške za osobe kojima je ona neophodna, a upravo takav model centar Evo ruka aktivno implementira.
Projekat Život van institucije realizuje Udruženje Imam pravo u saradnji sa H.O. Dečje srce i Komorm za socijalnu zaštitu. Implemntacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija odeljenje za ugovaranje i finanasiranje programa finansiranih od strane EU, a u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom nivou.
Edukacija stručnjaka iz centara za socijalni rad
U prostorijama H.O Dečje srce 22. i 23. maja održane su dve jednodnevne edukacije u okviru projekta Život van institucije. Na edukacijama je učestvovalo 20 stručnjaka iz 17 beogradskih Centara za socijalni rad.
Tema edukacije bila je: deinstitucionalizacija i resocijalizacija osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama iz rezidencijalnih institucija sa fokusom na razvoju usluga socijalne zaštite u zajednici. Učesnici su razmenjivali svoja dosadašnja iskustva i složili su se da je jako važno da usluge budu dostupne, kao i da se transformišu postojeće i kreiraju nove u skladu sa specifičnim potrebama izmeštenih osoba.
Još jedna od tema koje je obrađena tokom edukacije odnosila se na razvoja specijalizovanog hraniteljstva, kao i na potrebu uvećanja broja hraniteljskih porodica za odrasle. Tokom edukacije kroz praktične primere učesnici su imali prilike da se upoznaju sa svim važnim koracima u procesu izmeštanja osoba sa invaliditetom. Učesnici smatraju da su im dati primeri od velikog značaja u budućem radu, shodno tome da je deinstitucionalizacija i specijalizovano hraniteljstvo osoba sa invaliditetom na samom početku kod nas.
Takođe stručnjaci iz centara istakli su da je nedovoljna informisanost i ne umreženost svih relavantnih aktera za sam proces otežavajuća okolnost i da bi trebalo podizati kapacitete, ne samo lokalne zajednice, već i stručnjaka koji su direktno uključeni u proces izmeštanja osoba sa invaliditetom iz institucija.
Tema edukacije bila je: deinstitucionalizacija i resocijalizacija osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama iz rezidencijalnih institucija sa fokusom na razvoju usluga socijalne zaštite u zajednici. Učesnici su razmenjivali svoja dosadašnja iskustva i složili su se da je jako važno da usluge budu dostupne, kao i da se transformišu postojeće i kreiraju nove u skladu sa specifičnim potrebama izmeštenih osoba.
Još jedna od tema koje je obrađena tokom edukacije odnosila se na razvoja specijalizovanog hraniteljstva, kao i na potrebu uvećanja broja hraniteljskih porodica za odrasle. Tokom edukacije kroz praktične primere učesnici su imali prilike da se upoznaju sa svim važnim koracima u procesu izmeštanja osoba sa invaliditetom. Učesnici smatraju da su im dati primeri od velikog značaja u budućem radu, shodno tome da je deinstitucionalizacija i specijalizovano hraniteljstvo osoba sa invaliditetom na samom početku kod nas.
Takođe stručnjaci iz centara istakli su da je nedovoljna informisanost i ne umreženost svih relavantnih aktera za sam proces otežavajuća okolnost i da bi trebalo podizati kapacitete, ne samo lokalne zajednice, već i stručnjaka koji su direktno uključeni u proces izmeštanja osoba sa invaliditetom iz institucija.
-
živimo zajedno
Na primeru širom sveta dokazano je da osobe sa invaliditetom mogu voditi kvalitetan, ispunjen i dostojanstven život ukoliko im se pruži odgovarajuća podrška u okviru lokalne zajednice.
Projekat Život van institucije predstavlja implementaciju modela čiji je cilj izmeštanje osoba iz rezidencijalnih institucija širom Srbije. Proces deinstitucionalizacije podrazumeva izmeštanje jednog broja najfunkcionalnih korisnika u stimulativnije sredine, u ovom slučaju u hraniteljske porodice koje su projektom obučene za pružanje usluge specijalizovanog hraniteljstva. Deinstitucionalizacija je složen i dugoročan proces koji podrazumeva sistematičnu pripremu svih učesnika u pomenutom procesu (od osoblja u institucijama preko samih korisnika, pružaoca usluga socijalne zaštite do hranitelja i senzibilizacije šire društvene zajednice).
Stvaranje građanskog društva i razvoj kapitalističkih odnosa uslovio je velike migracije stanovništva iz sela u gradove što je dovelo do razvoja različitih društvenih institucija. U skladu sa periodom o kome govorimo svako ponašanje koje je odudaralo od strogih normi tog doba smatralo se nepoželjnim i neprhvatljivim i sledilo je pomeranje osoba sa takvim „devijantnim“ ponašanjem na društvene margine. Izgrađene su velike institucije van naseljenih mesta u kojima su smeštene osobe sa invaliditetom kako ne bi narušavale sklad „idealne društvene“ strukture. Dominantno svojstvo institucije jeste duh kolektivizma koji se razvija u njima. Društvena segregacija i smeštanje u institucije izvan gradskih naselja, kao i deprivacija korisnika dovele su do diskriminacije osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim invaliditetom.
U samoj prirodi ljudi je da imaju strah od onog što ne poznaju, što im je na neki način strano i daleko. Upravo iz tog razloga, veliki broj ljudi izgradio je odnos nerazumevanja prema osobama sa mentalnim i/ili intelektualnim invaliditetom. Udaljeni od nas oni nam se čine još više strani, nepoznati i daleki. Upravo zbog toga osobe sa invaliditetom doživljavamo kao bitno različite. Neprihvatljivo je za nas često samo ono što su nas drugi naučili da ne prihvatamo, nerazumljivo je samo ono što se nikada nismo potrudili da razumemo, daleko je samo ono čemu se nikada nismo želeli približiti. Svi smo mi osobe sa različitim razvojnim potrebama, u tome i jeste sva lepota raskoši našeg društva. Potrebno je samo malo dobre volje da zanemarimo razlike i spoznamo suštinu univerzalnosti ljudskih vrednosti, da upoznamo i razumemo ljude koji bez sopstvene krivice žive u društvenoj izolaciji. Donekle je tačno da veliki broj osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim invaliditetom neće dostići nivo funkcionalnosti koji će biti dovoljan za potpunu samostalnost. Ta ne znači da odmah odbacujemo veru u njihove mogućnosti, već da ih podržimo da maksimalno razviju svoje urođene kapacitete. Da ih prihvatimo i uvažimo.
Projekat Život van institucije koji umrežava pružaoce usluga socijalne zaštite, kako iz vladinog tako i iz nevladinog sektora, je upravo tu da pruži mogućnost ne samo osobama sa invaliditetom, već čitavoj zajednici a sve sa ciljem kako bi stvorili društvo po meri svakog od nas.
Projekat Život van institucije predstavlja implementaciju modela čiji je cilj izmeštanje osoba iz rezidencijalnih institucija širom Srbije. Proces deinstitucionalizacije podrazumeva izmeštanje jednog broja najfunkcionalnih korisnika u stimulativnije sredine, u ovom slučaju u hraniteljske porodice koje su projektom obučene za pružanje usluge specijalizovanog hraniteljstva. Deinstitucionalizacija je složen i dugoročan proces koji podrazumeva sistematičnu pripremu svih učesnika u pomenutom procesu (od osoblja u institucijama preko samih korisnika, pružaoca usluga socijalne zaštite do hranitelja i senzibilizacije šire društvene zajednice).
Stvaranje građanskog društva i razvoj kapitalističkih odnosa uslovio je velike migracije stanovništva iz sela u gradove što je dovelo do razvoja različitih društvenih institucija. U skladu sa periodom o kome govorimo svako ponašanje koje je odudaralo od strogih normi tog doba smatralo se nepoželjnim i neprhvatljivim i sledilo je pomeranje osoba sa takvim „devijantnim“ ponašanjem na društvene margine. Izgrađene su velike institucije van naseljenih mesta u kojima su smeštene osobe sa invaliditetom kako ne bi narušavale sklad „idealne društvene“ strukture. Dominantno svojstvo institucije jeste duh kolektivizma koji se razvija u njima. Društvena segregacija i smeštanje u institucije izvan gradskih naselja, kao i deprivacija korisnika dovele su do diskriminacije osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim invaliditetom.
U samoj prirodi ljudi je da imaju strah od onog što ne poznaju, što im je na neki način strano i daleko. Upravo iz tog razloga, veliki broj ljudi izgradio je odnos nerazumevanja prema osobama sa mentalnim i/ili intelektualnim invaliditetom. Udaljeni od nas oni nam se čine još više strani, nepoznati i daleki. Upravo zbog toga osobe sa invaliditetom doživljavamo kao bitno različite. Neprihvatljivo je za nas često samo ono što su nas drugi naučili da ne prihvatamo, nerazumljivo je samo ono što se nikada nismo potrudili da razumemo, daleko je samo ono čemu se nikada nismo želeli približiti. Svi smo mi osobe sa različitim razvojnim potrebama, u tome i jeste sva lepota raskoši našeg društva. Potrebno je samo malo dobre volje da zanemarimo razlike i spoznamo suštinu univerzalnosti ljudskih vrednosti, da upoznamo i razumemo ljude koji bez sopstvene krivice žive u društvenoj izolaciji. Donekle je tačno da veliki broj osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim invaliditetom neće dostići nivo funkcionalnosti koji će biti dovoljan za potpunu samostalnost. Ta ne znači da odmah odbacujemo veru u njihove mogućnosti, već da ih podržimo da maksimalno razviju svoje urođene kapacitete. Da ih prihvatimo i uvažimo.
Projekat Život van institucije koji umrežava pružaoce usluga socijalne zaštite, kako iz vladinog tako i iz nevladinog sektora, je upravo tu da pruži mogućnost ne samo osobama sa invaliditetom, već čitavoj zajednici a sve sa ciljem kako bi stvorili društvo po meri svakog od nas.
Hraniteljstvo za odrasle osobe sa invaliditetom
Kao što smo već o tome pisali, proces izmeštanja korisnika iz institucije je složen proces koji podrazumeva sinergiju više aktera i njihovo zajedničko delovanje. Hranitelj, tačnije hraniteljstvo bez koga proces izmeštanja ne bi bio moguć predstavlja oblik zbrinjavanja koji odraslu osobu sa invaliditetom smešta u porodičnu sredinu, tako što osoba boravi u alternativnoj porodici, koja može da zadovolji različite vrste njenih potreba zbog suštine svoje strukture, koja je poput porodične, bitno različita od šablonizovanog načina života u ustanovama.
Postupak hraniteljstva u Republici Srbiji uređen je sa dva pravna akta: porodični zakon i zakon o socijalnoj zaštiti.
U članu 119. Porodičnog zakona Republike Srbije istaknuta su prava i dužnosti hranitelja:
Hranitelj ima pravo i dužnost da čuva, podiže i obrazuje dete
Hranitelj ima dužnost da se posebno stara da se dete osposobi za samostalan život i rad
Hranitelj ima pravo na naknadu u skladu sa zakonom.
Zakonom o socijalnoj zaštiti, članom 47. regulišu se usluge smeštaja:
Usluga smeštaja obezbeđuje se smeštajem korisnika u:
1) srodničku, hraniteljsku i drugu porodicu za odrasle i starije (u daljem tekstu: porodični smeštaj);
2) dom za smeštaj korisnika, uključujući male domske zajednice (u daljem tekstu: domski smeštaj);
3) prihvatilište;
4) druge vrste smeštaja, u skladu sa zakonom.
Članom 48. pomenutog zakona regulisan je porodični smeštaj:
Porodičnim smeštajem odraslim i starijim osobama omogućava se održavanje ili poboljšanje kvaliteta života.
Vrste porodičnog smeštaja regulisane su članom 49. zakona o socijalnoj zaštiti:
1) standardni smeštaj;
2) smeštaj uz intenzivnu ili dodatnu podršku;
3) urgentni smeštaj;
4) povremeni smeštaj;
5) druga vrsta smeštaja u drugu porodicu.
Broj hraniteljskih porodica od 2008. godine beleži značajan porast, za tri puta veći u odnosu na 2003. godinu kada su u pitanju hraniteljske porodice za smeštaj dece. Iako prepoznat kao najznačajniji način zbrinjavanja kao alternativa institucionalnom smeštaju, hraniteljstvo za odrasle ne beleži takav porast.
Prema podacima Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, na dan 31.12.2016. godini na domskom i porodičnom smeštaju se nalazilo ukupno 14.768 punoletna korisnika. Od toga je 88% mladih, odraslih i starijih korisnika na domskom, a 12% korisnika na porodičnom smeštaju[1].
Grafikon:
Punoletni korisnici smeštaja (domski i porodični smeštaj) prema starosti i polu, 2016. godina
Na dan 31.12.2016. godine, na porodičnom smeštaju bilo je 1.723 punoletnih korisnika (mladi, odrasli i stariji), što je za 12% više nego u prethodnoj godini. U toku 2016. godine doneta su 162 nova rešenja o smeštaju punoletnih korisnika u porodični smeštaj. U polnoj strukturi punoletnih korisnika na porodičnom smeštaju 54% čine žene, a 46% muškarci.
U starosnoj strukturi porodičnog smeštaja punoletnih, slično kao i prethodnih godina, u 2016. godini dominiraju mladi na smeštaju sa 54,2%, odraslih je 28,7%, a starijih korisnika 17,1%.
Iz napred navedenih podataka se vidi da ova vrsta smeštaja za odrasle i starije u praksi nije dovoljno zaživela.
U cilju adekvatne pripreme hranitelja neophodno je realizovati praktičnu obuku sa učešćem korisnika i hranitelja .
Praktičnu obuku je moguće realizovati u okviru „Škole životnih veština“, kao zajednički život korisnika sa potencijalnim hraniteljima. U prostoru nalik onome u kome će živeti u novom okruženju u hraniteljskim porodicama omogućava se korisnicima i hraniteljima da praktično osete sve elemente ovakvog življenja: život u manjim grupama, adaptiranje na novi prostor i ljude, brigu o sebi i prostoru u kome se živi, obavljanje svakodnevnih aktivnosti održavanja lične higijene, higijene prostora, oblačenje i obuvanje, korišćenje kuhinje, ritam dana, kao i organizaciju slobodnog vremena.
Sem razvijenog specijalizovanog hraniteljstva za odrasle, potrebno je razvijati i urgentno hraniteljstvo za zbrinjavanje odraslih osoba sa smetnjama u kriznim situacijama (odsustva porodičnog staranja, žrtava nasilja u porodici, elementarnih nepogoda i dr.)
Procena radne sposobnosti i mogućnosti zaposlenja ili održanja zaposlenja
Radi stvaranja uslova za ravnopravno uključivanje osoba sa invaliditetom na tržište rada, a u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, regulisane su sledeće oblasti: podsticanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom, procena radne sposobnosti, profesionalna rehabilitacija, obaveza zapošljavanja, uslovi za osnivanje i delovanje preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, radnih centara i socijalnih preduzeća, kao i druga pitanja od značaja za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
U cilju podsticanja i pružanja podrške u zapošljavanju osoba sa invaliditetom Nacionalna služba za zapošljavanje sprovodi mere aktivne politike zapošljavanja koje obuhvataju mere i programe profesionalne rehabilitacije, kao i programe podsticanja zapošljavanja za nezaposlene osobe sa invaliditetom i poslodavce, organizuje i učestvuje u proceni radne sposobnosti i mogućnosti zaposlenja ili održanja zaposlenja.
Procena radne sposobnosti i mogućnosti zaposlenja ili održanja zaposlenja obuhvata medicinske, socijalne i druge kriterijume kojima se utvrđuju mogućnosti i sposobnosti osoba sa invaliditetom neophodnih za uključivanje na tržište rada i obavljanje konkretnih poslova samostalno ili uz službu podrške, odnosno mogućnosti zapošljavanja pod opštim ili posebnim uslovima.
Radna sposobnost (po definiciji sa medicinskog aspekta) jeste sposobnost pojedinaca da obavlja posao, koji se može valorizovati na tržištu rada. To je s druge strane sposobnost organizma da u toku rada održi unutrašnju fiziološku ravnotežu i da po prestanku rada brzo i u potpunosti uspostavi sve oblike ravnoteže koji su odstupali od normalnih vrednosti.
Osim trenutnog stanja zdravlja na radnu sposobnost utiču još mnogi faktori: radno mesto, porodične i socijalne prilike, navike, klimatski uslovi i drugi koji pojedinačno i kumulativno odredjuju čovekovu psihofizičku celinu, odnosno bitno na nju utiču i samim tim imaju uticaj na radnu sposobnost ljudi.
Iz predhodnih stavova videli smo da opšte zdravstveno stanje čoveka u velikoj meri utiče na stepen njegove radne sposobnosti. Shodno tome znamo da je bitan segment dokumentacije koju prilaže svako od nas kad se javlja na bilo koji konkurs za zaposlenje i uverenje nadležne medicinske službe – medicine rada, o našoj opštoj zdravstvenoj sposobnosti za konkretni posao, gde na kraju nadležni lekar na osnovu sprovedenih pregleda daje mišljenje o sposobnosti nekog lica za obavljanje konkretnog posla.
Da bi neko lice, u statusu osobe sa invaliditetom u smislu čl.9 st.6 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, moglo naći i održati zaposlenje, nadležnoj službi NSZ mora se podneti zahtev za procenu radne sposobnosti. Za te potrebe NSZ ima posebnu komisiju, koja vrši procenu radne sposobnosti.
Komisija je organ veštačenja republičkog fonda PIO, koji čine: lekar veštak RF PIO, specijalista medicine rada, psiholog i stručni radnik NSZ.
Komisija sačinjava nalaz, mišljenje i ocenu radne sposobnosti na osnovu čega NSZ donosi rešenje o proceni radne sposobnosti, mogućnost zaposlenja i održanja zaposlenja, koje se dostavlja podnosiocu zahteva poštom ili ga preuzima lično u nadležnoj filijali NSZ.
Radna sposobnost se ocenjuje na osnovu sledeće skale:
- 0 stepen – ako kod nekog lica ne postoje teškoće i prepreke na radu – odnosno ukoliko su zanemarljive i ne utiču na radnu sposobnost.
- I stepen – ukoliko su teškoće i prepreke male i utiču na radnu sposobnost u odnosu na zanimanje ili poslove koje lice može da obavlja, a omogućavaju zapošljavanje pod posebnim uslovima.
- II stepen – ako su teškoće i prepreke umanjene, odnosno znatne u odnosu na zanimanje koje lice može da obavlja, a omogućavaju zapošljavanje pod posebnim uslovima.
- III stepen – ako su teškoće i prepreke potpune i višestruke, odnosno lice se ne može zaposliti ili održati zaposlenjeni pod opštim ni pod posebnim uslovima, odnosno čiji je radni učinak manji od 1/3 radnog učinka zaposlenog na uobičajenom radnom mestu bez obzira na zanimanje ili poslove.
Procena radne sposobnosti predstavlja prvi korak koji osoba sa invaliditetom mora da napravi, kako bi joj bile dostupne aktivne mere zapošljavanja. Naravno, osoba sa invaliditetom nije primorana na procenu radne sposobnosti. Osoba sa invaliditetom može, ukoliko želi, da se zaposli i bez procene radne sposobnosti, mada u tom slučaju ne može da koristi podršku u okviru aktivnih mera zapošljavanja. Ipak, kako je procena radne sposobnosti osnov za ostvarivanje podrške na osnovu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, procena radne sposobnosti je jedan od najvažnijih faktora u zapošljavanju osoba sa invaliditetom i primeni ovog zakona. Tokom procene radne sposobnosti, komisija koju vodi lekar određuje šta osoba može da radi, a šta ne, i koji vidovi podrške su potrebni datoj osobi, odnosno određuje da li osoba uopšte može da se zaposli, i ukoliko da, da li pod opštim ili posebnim uslovima.
Pravilnikom o bližem načinu, troškovima i kriterijumima za procenu radne sposobnosti i mogućnosti zaposlenja ili održanja zaposlenja osoba sa invaliditetom se bliže reguliše procena radne sposobnosti osoba sa invaliditetom sagledavanjem medicinskih, socijalnih i drugih kriterijuma kojima se utvrđuje sposobnost osobe sa invaliditetom u cilju uključivanja na tržište rada i obavljanja konkretnih poslova, samostalno ili uz službu podrške. Pravilnikom se definišu kriterijumi, način i troškovi procene radne sposobnosti, koju obavlja Nacionalna služba za zapošljavanje.
U vezi sa procenom radne sposobnosti evidentiraju se problemi:
- Kriterijumimi procene – da li postoji i kakvi su kriterijumi na osnovu kojih se određuje stepen radne sposobnosti i da li je podela radne sposobnosti na ovako definisane stepene adekvatna;
- Procedure procene – tome da li je trenutni način procene, koji je zasnovan pre sva na osnovu medicinske dokumentacije i intervjua sa osobom, dovoljan za kvalitetnu procenu radne sposobnosti;
- Rezultati procene – da li je nalaz procene koristan za osobe sa invaliditetom i poslodavce u smislu određivanja potrebne podrške i prilagođavanja radnog mesta ili ne. Jedno od važnih pitanja, koje je vezano za samu prirodu procene radne sposobnosti je operacionalizacija kategorija radne sposobnosti.
Postoje kriterijumi na osnovu kojih se vrši procena i svrstavanje osoba u različite kategorije radne sposobnosti, odnosno kako se određuje da je neko prvi, drugi ili treći stepen u odnosu na radnu sposobnost. Medjutim i pored toga, dešava se da osobe sa različitom prirodom i intenzitetom potrebne podrške svrstavaju u isti stepen podrške, pa u tom smislu procena nije u dovoljnoj meri specifična.
Drugi, još veći problem procene radne sposobnosti je to što se procena radne sposobnost vrši samo na osnovu medicinske dokumentacije i intervjua sa osobom, bez detaljnije procene efikasnosti osobe u realnoj radnoj sredini. Ma koliko dobri bili medicinski podaci o samoj osobi, stručno urađen intervju, pitanje je koliko samo na osnovu ovih podataka može da se predvidi šta konkretna osoba može da radi, kakva joj je podrška potrebna da se uključi u proces rada, odnosno koja prilagođenost radnog mesta.
Pošto se ovakav način procene radne sposobnosti zasniva pre svega na medicinskim podacima o bolesti, procene u većoj meri govore o tome šta osoba ne može da radi, a ne šta može. Takve procene nisu u dovoljnoj meri individualizovane, odnosno često su suviše opšte, nekada neprecizne i nedovoljno korisne krajnjim korisnicima – osobi sa invaliditetom i poslodavcima, što je na kraju merilo adekvatnosti same procedure. Stiče se utisak da je potrebna preciznija procena radne sposobnosti osobe za određen posao i detaljnije informacije o potrebnoj podrški.
Način, troškovi i kriterijumi za procenu radne sposobnosti osoba sa invaliditetom
Od 01.01.2014.godine primenjuje se Pravilnik o bližem načinu, troškovima i kriterijumima za procenu radne sposobnosti i mogućnosti zaposlenja ili održanja zaposlenja osoba sa invaliditetom.
Procena radne sposobnosti i mogućnosti zaposlenja ili održanja zaposlenja vrši se na način kojim se obezbeđuje poštovanje ličnosti i dostojanstva, kao i zaštita podataka o ličnosti, u svim fazama postupka.
Ocena radne sposobnosti i mogućnosti zaposlenja ili održanja zaposlenja vrši se sagledavanjem medicinskih, socijalnih i drugih kriterijuma kojima se utvrđuju sposobnosti osobe sa invaliditetom u cilju uključivanja na tržište rada i obavljanja konkretnih poslova samostalno ili uz službe podrške.
U postupku ocene radne sposobnosti primenjuje se ocena telesnih funkcija i stepen oštećenja tih funkcija kao i ocena socijalnih, psiholoških i drugih faktora koji utiču na radnu sposobnost i mogućnost zaposlenja ili održanja zaposlenja u skladu sa principima definisanim Međunarodnom klasifikacijom funkcionisanja, invaliditeta i zdravlja.
Održan je još jedan sastanak projektnog tima
U prostorijama H.O Dečje srce održan je još jedan sastanak projektnog tima projekta Život van institucije. Tokom sastanka projektni tim je evaluirao uspešnost dosadašnje realizacije aktivnosti uz detaljno planiranje budućih projektnih koraka.
Analiza završenog procesa mapiranja u rezidencijalnim institucijama širom Srbije jedna je od tema kojoj je posvećen veći deo sastanka shodno tome da na osnovu podataka dobijenih mapiranjem stičemo celovitu sliku o svakom mapiranom korisniku i njegovim individualnim potrebama. Kako bi pružili adekvatnu pomoć i podršku korisnicima, informacije o njihovom svakodnevnom funkcionisanju, sposobnostima, stepenu funkcionalnosti i neophodne podrške u svim važnijim domenima životnih aktivnosti koji su ispitivani, su nam od velikog značaja. Adekvatnim odgovorom na njihove potrebe doprinećemo uspešnom izmeštanju iz instutucija u biološke ili hraniteljske porodice i socijalnoj inkluziji. Takođe, još jedna od važnijih tema koja je pokrenuta odnosila se na planiranje edukacije pružaoca socijalnih usluga, a čija realizacija svakako predstavlja jedan korak bliže ka uspešnom izmeštanju osoba iz institucije.
Analiza završenog procesa mapiranja u rezidencijalnim institucijama širom Srbije jedna je od tema kojoj je posvećen veći deo sastanka shodno tome da na osnovu podataka dobijenih mapiranjem stičemo celovitu sliku o svakom mapiranom korisniku i njegovim individualnim potrebama. Kako bi pružili adekvatnu pomoć i podršku korisnicima, informacije o njihovom svakodnevnom funkcionisanju, sposobnostima, stepenu funkcionalnosti i neophodne podrške u svim važnijim domenima životnih aktivnosti koji su ispitivani, su nam od velikog značaja. Adekvatnim odgovorom na njihove potrebe doprinećemo uspešnom izmeštanju iz instutucija u biološke ili hraniteljske porodice i socijalnoj inkluziji. Takođe, još jedna od važnijih tema koja je pokrenuta odnosila se na planiranje edukacije pružaoca socijalnih usluga, a čija realizacija svakako predstavlja jedan korak bliže ka uspešnom izmeštanju osoba iz institucije.
Poslovna sposobnost kao preduslov za relativno samostalan život osoba izmeštenih iz institucija
Kada govorimo o procesu izmeštanja osoba iz rezidencijalnih institucija o njihovoj inkluziju i relativno samostalnom životu u zajednici, neizostavno pitanje je i pitanje poslovne i radne sposobnosti.
Poslovna sposobnost predstavlja mogućnost osobe da svojom vlastitom aktivnošću, odnosno izražavanjem volje, stiče prava i obaveze. Osoba koja je poslovno sposobna može da sklapa ugovore, daje pristanak za lečenje, donosi odluke o tome gde će živeti, kako će raspolagati svojom imovinom, može da podnosi tužbe i žalbe, sklapa brak, donosi odluke o priznanju majčinstva ili očinstva, podiže decu, bira na izborima, podiže kredite, odnosno preduzima sve pravne radnje koje odrasla osoba može da preduzima u svom svakodnevnom životu. Bez poslovne sposobnosti osoba ne može samostalno da upravlja svojim životom. Poslovna sposobnost stiče se punoletstvom, kada osoba napuni osamnaest godina.
Lišenje poslovne sposobnosti
Poslovna sposobnost se može pod određenim okolnostima oduzeti ili ograničiti. Jedino sud može nekome oduzeti poslovnu sposobnost. Postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti pokreće i vodi sud po službenoj dužnosti, što je regulisano Porodičnim zakonom, ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015) u vanparničnom postupku. Predlog za pokretanje tog postupka mogu dati: centar za socijalni rad, bračni drug, roditelj ili dete osobe, predlog mogu podneti i baba, deda, brat, sestra i unuci, ukoliko žive u porodičnoj zajednici sa tom osobom.
Prema Porodičnom zakonu, osobe koje mogu biti lišene poslovne sposobnosti su:
Poslovnu sposobnost sud može oduzeti u potpunosti što znači da osoba ne može sama da preduzima nikakve pravne radnje, već sve odluke u njeno ime donosi njen staratelj. Takođe, sud može delimično oduzeti poslovnu sposobnost što znači da za osobu odluke donosi staratelj samo u pojedinim životnim oblastima, kao što su na primer odlučivanje o medicinskom tretmanu, raspolaganjem novca i drugo. U ovom slučaju sud mora tačno navesti za koje oblasti života osobi treba postaviti staratelja.
Produženje roditeljskog prava
Nad nekim osobama sa invaliditetom, najčešće osobama sa intelektualnim invalditetom često se produžuje roditeljsko pravo. Produženje roditeljskog prava ima potpuno iste posledice kao i lišenje poslovne sposobnosti. Osoba ima položaj maloletnika ispod 14 godina, odnosno, nema poslovnu sposobnost. Roditeljsko pravo se produžuje pre nego što osoba napuni 18 godina, a poslovna sposobnost nakon što osoba napuni 18 godina. Roditelji u ovom slučaju zadržavaju svoje roditeljske obaveze.
Razlika između poslovne i radne sposobnosti
Poslovna i radna sposobnost se razlikuju. Radna sposobnost se stiče sa 15 godina, a poslovna sposobnost sa 18 godina.
Radnu sposobnost neke osobe procenjuje Nacionalna služba za zapošljavanje i rezultati ove procene imaju uticaj samo na mogućnost rada i zapošljavanja. Poslovna sposobnost procenjuje se isključivo pred sudom i njeno oduzimanje ima efekte na sve oblasti života.
Zakon predviđa mogućnost vraćanja poslovne sposobnosti, međutim, da bi poslovna sposobnost bila vraćena treba da prestanu da postoje razlozi zbog kojih je došlo do oduzimanja poslovne sposobnosti, što treba dokazati na sudu.
Nijednim zakonom nije propisano da osoba mora da bude lišena poslovne sposobnosti da bi ostvarila neko pravo. Roditelji nemaju zakonsku dužnost da svoju decu liše poslovne sposobnosti ili da produže roditeljsko pravo nad njima. Međutim, u praksi se često srećemo sa postavljanjem uslova o lišenju poslovne sposobnosti neke osobe u cilju ostvarivanja određenih prava. U takvom slučaju, ukoliko se ne želi da neka osoba bude lišena poslovne sposobnosti, treba tražiti pismeno obrazloženje od strane ustanove, institucije, organizacije, koja to traži. Poslovna sposobnost je od velikog značaja za svaku osobu, zbog čega je potrebno, pre pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti, posavetovati se da li je to neophodno ili ne.
Poslovna sposobnost predstavlja mogućnost osobe da svojom vlastitom aktivnošću, odnosno izražavanjem volje, stiče prava i obaveze. Osoba koja je poslovno sposobna može da sklapa ugovore, daje pristanak za lečenje, donosi odluke o tome gde će živeti, kako će raspolagati svojom imovinom, može da podnosi tužbe i žalbe, sklapa brak, donosi odluke o priznanju majčinstva ili očinstva, podiže decu, bira na izborima, podiže kredite, odnosno preduzima sve pravne radnje koje odrasla osoba može da preduzima u svom svakodnevnom životu. Bez poslovne sposobnosti osoba ne može samostalno da upravlja svojim životom. Poslovna sposobnost stiče se punoletstvom, kada osoba napuni osamnaest godina.
Lišenje poslovne sposobnosti
Poslovna sposobnost se može pod određenim okolnostima oduzeti ili ograničiti. Jedino sud može nekome oduzeti poslovnu sposobnost. Postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti pokreće i vodi sud po službenoj dužnosti, što je regulisano Porodičnim zakonom, ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015) u vanparničnom postupku. Predlog za pokretanje tog postupka mogu dati: centar za socijalni rad, bračni drug, roditelj ili dete osobe, predlog mogu podneti i baba, deda, brat, sestra i unuci, ukoliko žive u porodičnoj zajednici sa tom osobom.
Prema Porodičnom zakonu, osobe koje mogu biti lišene poslovne sposobnosti su:
- Punoletno lice koje zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju nije sposobno za normalno rasuđivanje te zbog toga nije u stanju da se samo stara o sebi i o zaštiti svojih prava i interesa može biti potpuno lišeno poslovne sposobnosti. (član 146.)
- Punoletno lice koje zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju svojim postupcima neposredno ugrožava sopstvena prava i interese ili prava i interese drugih lica može biti delimično lišeno poslovne sposobnosti. (član 147.)
Poslovnu sposobnost sud može oduzeti u potpunosti što znači da osoba ne može sama da preduzima nikakve pravne radnje, već sve odluke u njeno ime donosi njen staratelj. Takođe, sud može delimično oduzeti poslovnu sposobnost što znači da za osobu odluke donosi staratelj samo u pojedinim životnim oblastima, kao što su na primer odlučivanje o medicinskom tretmanu, raspolaganjem novca i drugo. U ovom slučaju sud mora tačno navesti za koje oblasti života osobi treba postaviti staratelja.
Produženje roditeljskog prava
Nad nekim osobama sa invaliditetom, najčešće osobama sa intelektualnim invalditetom često se produžuje roditeljsko pravo. Produženje roditeljskog prava ima potpuno iste posledice kao i lišenje poslovne sposobnosti. Osoba ima položaj maloletnika ispod 14 godina, odnosno, nema poslovnu sposobnost. Roditeljsko pravo se produžuje pre nego što osoba napuni 18 godina, a poslovna sposobnost nakon što osoba napuni 18 godina. Roditelji u ovom slučaju zadržavaju svoje roditeljske obaveze.
Razlika između poslovne i radne sposobnosti
Poslovna i radna sposobnost se razlikuju. Radna sposobnost se stiče sa 15 godina, a poslovna sposobnost sa 18 godina.
Radnu sposobnost neke osobe procenjuje Nacionalna služba za zapošljavanje i rezultati ove procene imaju uticaj samo na mogućnost rada i zapošljavanja. Poslovna sposobnost procenjuje se isključivo pred sudom i njeno oduzimanje ima efekte na sve oblasti života.
Zakon predviđa mogućnost vraćanja poslovne sposobnosti, međutim, da bi poslovna sposobnost bila vraćena treba da prestanu da postoje razlozi zbog kojih je došlo do oduzimanja poslovne sposobnosti, što treba dokazati na sudu.
Nijednim zakonom nije propisano da osoba mora da bude lišena poslovne sposobnosti da bi ostvarila neko pravo. Roditelji nemaju zakonsku dužnost da svoju decu liše poslovne sposobnosti ili da produže roditeljsko pravo nad njima. Međutim, u praksi se često srećemo sa postavljanjem uslova o lišenju poslovne sposobnosti neke osobe u cilju ostvarivanja određenih prava. U takvom slučaju, ukoliko se ne želi da neka osoba bude lišena poslovne sposobnosti, treba tražiti pismeno obrazloženje od strane ustanove, institucije, organizacije, koja to traži. Poslovna sposobnost je od velikog značaja za svaku osobu, zbog čega je potrebno, pre pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti, posavetovati se da li je to neophodno ili ne.
POSETA USTANOVI ZA DECU I MLADE - sREMČICA
tKao što već dobro znamo, Život van institucije naziv je projekta koji ima za cilj poboljšanje kvaliteta života osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama kroz njihovo izmeštanje iz ustanova u biološke ili hraniteljske porodice. Ovom projektnom aktivnošću je obuhvaćeno 80 osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama koje su poreklom sa teritorije grada Beograda, a koje se nalaze na smeštaju u institucijama rezidencijalnog tipa širom Srbije: Tešica, Kulina, Čurug, Male Pčelice, Sremčica, Otthon, Tutin, Srce u Jabuci, Veliki Popovac, Stamnica.
Tim stručnjaka H.O Dečje srce posetio je ustanovu za decu i mlade - Sremčica, sa željom ostvarivanja kontinuirane saradnje ove ustanove i naše organizacije, i tom prilikom se upoznali sa korisnicima koji su obuhvaćeni procesom mapiranja, njihovim svakodnevnim aktivnostima unutar ustanove, kao i njihovim potrebama.
Takođe, tokom posete razgovarali smo sa našim maperima, koji su sa nama podelili svoje iskustvo govoreći o značaju koji je za njih imala edukacija i praktični primeri tokom nje, kao i saradnja sa mentorima. Realizacijom projektnih aktivnosti aktivno radimo na osnaživanju kapaciteta pružaoca usluga, porodica i šire društvene zajednice, a poseta ustanovi Sremčica i upoznavanje sa korisnicima obuhvaćenim ovim procesom, još jednom nam je ukazala na važnost i kompleksnost procesa deinstitucionalizacije i procene korisnika koja joj prethodi.
Život van institucije je naziv projekta koji Humanitarna organizacija Dečje srce realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem Imam pravo iz Aleksinca kao nosiocem projekta. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU, a u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom novou.
Tim stručnjaka H.O Dečje srce posetio je ustanovu za decu i mlade - Sremčica, sa željom ostvarivanja kontinuirane saradnje ove ustanove i naše organizacije, i tom prilikom se upoznali sa korisnicima koji su obuhvaćeni procesom mapiranja, njihovim svakodnevnim aktivnostima unutar ustanove, kao i njihovim potrebama.
Takođe, tokom posete razgovarali smo sa našim maperima, koji su sa nama podelili svoje iskustvo govoreći o značaju koji je za njih imala edukacija i praktični primeri tokom nje, kao i saradnja sa mentorima. Realizacijom projektnih aktivnosti aktivno radimo na osnaživanju kapaciteta pružaoca usluga, porodica i šire društvene zajednice, a poseta ustanovi Sremčica i upoznavanje sa korisnicima obuhvaćenim ovim procesom, još jednom nam je ukazala na važnost i kompleksnost procesa deinstitucionalizacije i procene korisnika koja joj prethodi.
Život van institucije je naziv projekta koji Humanitarna organizacija Dečje srce realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem Imam pravo iz Aleksinca kao nosiocem projekta. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU, a u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom novou.
PROCES MAPIRANJA I DALJE U TOKU
U rezidencijalnim institucijama širom Srbije naši maperi neumorno rade na prikupljanju podataka o korisnicima koji će biti izmešteni iz institucija u biološke ili hraniteljske porodice. Proces mapiranja omogućiće nam da sagledamo potrebe korisnika i njegove mogućnosti iz jednog drugačijeg ugla.
Proces mapiranja je složen proces koji nam daje podatke o specifičnim potrebama korisnika, stepenu neophodne podrške, ali i o njihovim mogućnostima. Mapiranjem dobijamo podatke o svakodnevnom funkcionisanju korisnika, održavanju lične higijene, samostalnosti prilikom oblačenja, uzimanju obroka, stepenu socijalizacije i komunikacije. Svaka potreba, želja i stav korisnika se identifikuju i postaju podatak na osnovu kog se izrađuje funkcionalni profil i individualni plan.
Jedan od najvećih izazova u procesu mapiranja jeste upravo objektivnost u proceni. Nakon dugog rada sa korisnicima, nije moguće biti nepristrasan. Zbog kompleksnosti prosesa, mentori redovno održavaju mentorske sastanke, kako bi pregledali dokumentaciju i diskutovali o narednim koracima.
Život van institucije je naziv projekta koji Humanitarna organizacija Dečje srce realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem Imam pravo iz Aleksinca kao nosiocem projekta, u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom novou. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU.
Proces mapiranja je složen proces koji nam daje podatke o specifičnim potrebama korisnika, stepenu neophodne podrške, ali i o njihovim mogućnostima. Mapiranjem dobijamo podatke o svakodnevnom funkcionisanju korisnika, održavanju lične higijene, samostalnosti prilikom oblačenja, uzimanju obroka, stepenu socijalizacije i komunikacije. Svaka potreba, želja i stav korisnika se identifikuju i postaju podatak na osnovu kog se izrađuje funkcionalni profil i individualni plan.
Jedan od najvećih izazova u procesu mapiranja jeste upravo objektivnost u proceni. Nakon dugog rada sa korisnicima, nije moguće biti nepristrasan. Zbog kompleksnosti prosesa, mentori redovno održavaju mentorske sastanke, kako bi pregledali dokumentaciju i diskutovali o narednim koracima.
Život van institucije je naziv projekta koji Humanitarna organizacija Dečje srce realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem Imam pravo iz Aleksinca kao nosiocem projekta, u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom novou. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU.
Započet je proces mapiranja
Svako od nas ima pravo na život u zajednici, pa tako i osobe sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama. Uz razvoj mreže podrške i pomoći osobama sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama i njihovim porodicama, moguće je odgovoriti na sve vrste njihovih potreba. Upravo iz tog razloga projekat Život van institucije implementira model kojim se povezuju svi neophodni akteri za uspešnu realizaciju procesa deinstitucionalizacije i njihovog uključivanja u zajednicu.
Sa zadovoljstvom vas obaveštamo da je započeto mapiranje osoba koje se nalaze u rezidentnim institucijama širom Srbije, a poreklom su iz Beograda. Rezidencijalne institucije koje su uključene ovim projektom su: Otthon, Tutin, Čurug, Sremčica, Male Pčelice, Tešica, Stamnica, Veliki Popovac, Srce u Jabuci, Kulina. Analizom dobijenih podataka dobićemo informacije o specifičnim potrebama korisnika i njihovim mogućnostima, kao i neophodnom stepenu podrške.
Kroz pružanje zajedničke podrške osobama sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama smanjićemo potrebu za njihovim smeštajem u institucije i osnažiti kapacitete zajednice. Potrebno je da svi podržimo jedni druge kada je to najpotrebnije, snaga društva ogleda se u zajedničkom delovanju i uspešnom prevazilaženju kriznih situacija.
Život van institucije je naziv projekta koji Humanitarna organizacija Dečje srce realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem Imam pravo iz Aleksinca kao nosiocem projekta, u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom novou. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU.
Sa zadovoljstvom vas obaveštamo da je započeto mapiranje osoba koje se nalaze u rezidentnim institucijama širom Srbije, a poreklom su iz Beograda. Rezidencijalne institucije koje su uključene ovim projektom su: Otthon, Tutin, Čurug, Sremčica, Male Pčelice, Tešica, Stamnica, Veliki Popovac, Srce u Jabuci, Kulina. Analizom dobijenih podataka dobićemo informacije o specifičnim potrebama korisnika i njihovim mogućnostima, kao i neophodnom stepenu podrške.
Kroz pružanje zajedničke podrške osobama sa mentalnim i/ili intelektualnim smetnjama smanjićemo potrebu za njihovim smeštajem u institucije i osnažiti kapacitete zajednice. Potrebno je da svi podržimo jedni druge kada je to najpotrebnije, snaga društva ogleda se u zajedničkom delovanju i uspešnom prevazilaženju kriznih situacija.
Život van institucije je naziv projekta koji Humanitarna organizacija Dečje srce realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem Imam pravo iz Aleksinca kao nosiocem projekta, u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom novou. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU.
Održana konferencija za medije
Na konferenciji za medije 23. novembra 2017. koja je održana u press centru UNS-a, Bratislava Stojković - predsednica udruženja Imam pravo, Goran Rojević - direktor H.O. Dečje srce i Igor Bošnjaković - direktor Komore socijalne zaštite, predstavili su ciljeve i faze razvoja projekta Život van institucije.
Svojim obraćanjem predstavnici projekta istakli su da će se projektne aktivnosti realizovati kroz više sledno struktuisanih faza. Prvi korak je mapiranje 80 osoba koje su smeštene u institucijama rezidencijalnog tipa, kao i 45 osoba koje su u potencijalnom riziku od smeštanja u institucije zbog oslabljenih bioloških ili hraniteljskih porodica ili su pak već izmeštene i nalaze se u porodičnolikom okruženju. Samom Procesu deinstitucionalizacije prethodiće detaljna analiza dobijenih podataka, edukacija zaposlenih u ustanovama socijalne zaštite, priprema porodica za smeštaj, istraživanje potreba izmeštenih osoba, podizanje svesti šire javnosti i pozivanje na zajedničko delovanje. |
Kao što to i nauka pokazuje - život u porodičnom okruženju najstimulativniji je za razvoj, osamostaljivanje i funkcionisanje u društvu. Osećaj porodične sigurnosti i podrška su važna i dobra osnova u borbi sa razvojnim poteškoćama.
Strategije razvoja sistema socijalne zaštite i planovi reforma predstavljaju dug proces za čiju je uspešnu realizaciju neophodno delovanje svih nas, delovanje društva u celini. Realizacijom projekta povećaće se broj matičnih i hraniteljskih porodica u kojima će živeti osobe sa smetnjama u razvoju i stvoriće se uslovi za razvoj novih usluga socijalne zaštite u zajednici. Pitanje transformacije društva je pitanje svih nas, i zato je neophodno da zajedno delujemo i stvaramo društvo po meri svakog čoveka, ističu predstavnici projekta. |
Edukacija mapera
TJoš jedan od bitnih koraka u procesu deinstitucionalizacije je edukacija budućih mapera. Dvodnevna edukacija održana je u periodu od 30. novembra do 01. decembra kada je edukovano 18 zaposlenih u rezidencijalnim institucijama u kojima će se ujedno i realizovati proces mapiranja. Tokom obuke budući maperi upoznati su sa kreiranom dokumentacijiom i protokolom koji je neophodno u potpunosti ispoštovati prilikom procene korisnika. Procesom mapiranja biće obuhvaćeno 80 osoba sa smetnjama u razvoju koje su rođene u Beogradu, a sada se nalaze u rezidenicjalnim institucijama širom Srbije: Tešica, Kulina, Čurug, Male Pčelice, Sremčica, Otthon, Tutin, Srce u Jabuci, Veliki Popovac, Stamnica. Nakon procesa mapiranja razviće se funkcionalni profil svih 80 mapiranih korisnika, kao i individualni plan rada za svakog od njih.
Ostvarivanje saradnje pružaoca socijalne zaštite i socijalnih usluga
Sastavnu kariku u procesu izmeštanja osoba iz rezidencijalnih institucija predstavlja umrežavanje pružaoca socijalne zaštite i socijalnih usluga. Projektom Život van institucije planirano je da se izmesti 5 osoba koje su rođene u Beogradu i koje se nalaze na smeštaju širom Srbije. Širi, širi, vezani peškiri - dobro poznata drevna dečija igra i sama nama na simboličan način objašnjava značaj umreženosti, snage, volje i dalekosežnost zajedničkog delovanja. Jačanjem mreže saradnika, korak smo bliže ostvarenju našeg cilja. U tom pogledu, projektom je ostvarena saradnja sa 10 rezidencijalnih institucija širom Srbije, i ako je prvobitno planirano 9. Ostvarena saradnja od krucijalne je važnosti za uspešno realizovanu aktivnost mapiranja, a kojom će se proceniti stepen neophodne podrške osoba koje će izaći iz institucije.
Projekat Život van institucije Udruženje Imam pravo realizuje u saradnji sa Humanitarnom organizacijom Dečje srce i Komorom socijalne zaštite. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije, Delegacije Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU, a u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom nivou.
Projekat Život van institucije Udruženje Imam pravo realizuje u saradnji sa Humanitarnom organizacijom Dečje srce i Komorom socijalne zaštite. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije, Delegacije Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU, a u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom nivou.
deinstitucionalizacija, šta je to?
Već dugi niz godina u našoj zemlji sprovodi se proces opsežnih reformi u svim oblastima društvenog života uz istovremeno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa standardima Evropske unije. Tako su i u oblasti unapređenja položaja osoba sa mentalnim i intelektualnim invaliditetom urađeni brojni i značajni pomaci. Međutim, kao i svaka promena i promena u pogledu prihvatanja osoba sa invaliditetom još uvek ima tendencija ka stvaranju kontinuirane socijalne isključenosti naše ciljne grupe te je upravo iz tog razloga potreban multisektorski pristup uz kontinuirane aktivnosti. Na taj način, postojeće rizike sveli bismo na najmanju moguću meru. Projekat Život van institucije predstavlja implementaciju umreženih i proverenih modela deinstitucionalizacije i socijalne inkluzije, odnosno: izmeštanja osoba iz institucija u širu lokalnu zajednicu, njihovo aktivno uključivanje i pripremu zajednice da ravnopravno prihvati svoje članove porodice, komšije, prijatelje i sugrađane. Deinstitucionalizacija, odnosno izmeštanje korisnika koji su na trajnom smeštaju u rezidencijalnim institucijama u širu lokalnu zajednicu, je složen proces koji podrazumeva više etapa:
- ostvarivanje saradnje i umrežavanje sa različitim sektorima pružaoca socijalnih usluga: od rezidencijalnih institucija, preko centara za socijalni rad do alternativnih pružaoca socijalnih usluga
- kreiranje dokumentacije za procenu sposobnosti i funkcionalnosti osoba koje se nalaze na trajnom smeštaju, kako bi se odredio stepen neophodne podrške
- pripremu korisnika za izlazak iz institucije programom Škole životnih veština
- pripremu matičnih porodica i/ili hraniteljskih porodica za pružanje adekvatne podrške
- priprema lokalne zajednice
- izmeštanje osoba iz institucije
- pružanje adekvatne, individualne podrške izmeštenim osobama
Proces je osmišljen tako da jedino pravilnim i detaljnim sprovođenjem pomenute procedure korisnik bezbedno prelazi iz institucionalnog okruženja u porodično koje, kao što nam to i nauka govori, predstavlja najstimulativnije okruženje za svakog od nas. Međutim, osim toplog porodičnog okruženja jako je bitno da se osoba oseća prihvaćeno i od strane zajednice. Razvijanjem novih socijalnih usluga i angažovanjem u okvirima svojih mogućnosti svako od nas može da doprinese poboljšanju lokalne zajednice. I upravo u ovom procesu deinstitucionalizacije, jako je bitno da svi mi budemo deo njega i pružimo podršku osobama koje prolaze kroz nove životne faze u potpuno novom i njima stranom okruženju. Jedino zajedničkim delovanjem možemo da stvorimo kontinuitet u procesu izmeštanja osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim invaliditetom, odnosno kontinuitet koji će trajno uticati na smanjenje socijalne isključenosti ove grupe ljudi.
Projekat Život van institucije Humanitarna organizacija Dečje srce realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem Imam pravo iz Aleksinca kao nosiocem projekta. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije, Delegacije Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU, a u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom nivou.
- ostvarivanje saradnje i umrežavanje sa različitim sektorima pružaoca socijalnih usluga: od rezidencijalnih institucija, preko centara za socijalni rad do alternativnih pružaoca socijalnih usluga
- kreiranje dokumentacije za procenu sposobnosti i funkcionalnosti osoba koje se nalaze na trajnom smeštaju, kako bi se odredio stepen neophodne podrške
- pripremu korisnika za izlazak iz institucije programom Škole životnih veština
- pripremu matičnih porodica i/ili hraniteljskih porodica za pružanje adekvatne podrške
- priprema lokalne zajednice
- izmeštanje osoba iz institucije
- pružanje adekvatne, individualne podrške izmeštenim osobama
Proces je osmišljen tako da jedino pravilnim i detaljnim sprovođenjem pomenute procedure korisnik bezbedno prelazi iz institucionalnog okruženja u porodično koje, kao što nam to i nauka govori, predstavlja najstimulativnije okruženje za svakog od nas. Međutim, osim toplog porodičnog okruženja jako je bitno da se osoba oseća prihvaćeno i od strane zajednice. Razvijanjem novih socijalnih usluga i angažovanjem u okvirima svojih mogućnosti svako od nas može da doprinese poboljšanju lokalne zajednice. I upravo u ovom procesu deinstitucionalizacije, jako je bitno da svi mi budemo deo njega i pružimo podršku osobama koje prolaze kroz nove životne faze u potpuno novom i njima stranom okruženju. Jedino zajedničkim delovanjem možemo da stvorimo kontinuitet u procesu izmeštanja osoba sa mentalnim i/ili intelektualnim invaliditetom, odnosno kontinuitet koji će trajno uticati na smanjenje socijalne isključenosti ove grupe ljudi.
Projekat Život van institucije Humanitarna organizacija Dečje srce realizuje u saradnji sa Komorom socijalne zaštite i udruženjem Imam pravo iz Aleksinca kao nosiocem projekta. Implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije, Delegacije Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU, a u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom nivou.
Potpisan sporazum o saradnji
U prostorijama Humanitarne organizacije Dečje srce 9.6.2017. godine održan je prvi sastanak projektnog tima. Na sastanku se dogovaralo o realizaciji planiranih projektnih aktivnosti projekta Život van institucije, a pre svega o ulogama koje će ugovorene strane imati tokom realizacije istih. Na osnovu dogovorenih uloga predstavnici organizacije Dečje srce su sa predstavnicima udruženja Imam pravo potpisali sporazum o budućoj saradnji.
Da se još jednom podsetimo, implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije, Delegacije Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU, a u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom nivou.
Da se još jednom podsetimo, implementacija projektnih aktivnosti finansirana je od strane Evropske unije, Delegacije Evropske unije u Srbiji, u saradnji sa Vladom Republike Srbije, tačnije Ministarstvom finansija, odeljenje za ugovaranje i finansiranje programa finansiranih od strane EU, a u okviru programa IPA 2013 Razvoj efikasnih usluga u zajednici u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite na lokalnom nivou.